Connect with us

Subscribe

Nacionalni parkovi

R.Petric: PLASTIČNA PRIJETNJA SKADARSKOM JEZERU

Plastični otpad u rejon Skadarskog jezera najviše dolazi Moračom, sa najviše entuzijazma ga čiste stranci, pogađa ptice i ribe, ali i imidž ekološke države Crne Gore – najkraći je opis jednomjesečnog istraživanja problema plastičnog otpada na Skadarskom jezeru koje je Portal Feral.bar sproveo u saradnji sa CZIP.

Direktor Nacionalnog parka Skadarsko jezero Nenad Ivanović rekao nam je da je problem plastičnog otpada ovo Javno preduzeće prepoznalo kao jedan od bitnih još u vremenu svog formiranja.

U sklopu JP Nacionalnih parkova Crne Gore formirana je posebna organizaciona jedinica-Služba za održavanje ambijentalne higijene i infrastrukture, koja broji 11 zaposlenih.

-Zadatak ove službe je da svakog radnog dana od 07:00-15:00 čisti i uklanja otpad, i da održava ambijentalnu higijenu i infrastrukturu. Ovi radnici svakodnevno na terenu, zavisno od perioda i nivoa vodostaja, prikupe više desetina kesa smeća koje potom odvoze radnici „Čistoće“-kaže Ivanović.

Prema njegovim riječima, ova služba se sa najviše plastičnog otpada na terenu suočava kada pada vodostaj, i tada je problem „jer se dobar dio te plastike zakači na vrbe i grane u neposrednoj blizini obale“.

-U 2019. imali smo preko 130.000 posjetilaca, i sa zadovoljstvom kažem da većina tih turista ne ostavlja otpad za sobom, i to je dobra stvar. Glavni dio otpada ostavljaju stanovnici, mještani.

Nažalost, najviše otpada iza sebe ostavljaju ribolovci koji pecaju na ribolovnoj stazi.

U dobrom dijelu i nelegalne deponije u jezerskom zahvatu, neke smo uklonili, radimo na ostalim. Otpad koji dolazi Moračom pravi najveće probleme, tu imamo stalne intervencije uklanjanja, naročito tamo gdje se Morača uliva u jezero. Svakodnevno je više desetina kesa otpada pokupljenih sa vodenih površina i sa kopna-kaže Ivanović.

Na pitanje koliko se to onda otpada pokupi na teritoriji ovog NP godišnje, odgovara jezgrovito- hiljade i hiljade kesa.

Divlje deponije bliska i neposredna opasnost

Najkompleksniji statistički prikaz ovog problema na terenu, ali u širem kontekstu, daje studija Green Home “Zagađenje Skadarskog jezera” iz decembra 2012, čiji su autori dr Danijela Šundić i dr Branko Radujković.

U odjeljku “Divlje deponije”, u ovoj studiji se navodi da u neposrednoj okolini Skadarskog jezera, na području opština Golubovci i Tuzi, postoji petnaestak divljih deponija na koje se odlaže građevinski otpad, čvrsti otpad i takozvani baštenski otpad, sa ukupnom količinom od 12.300 kubnih metara.

-U “baštenskom otpadu” često se nalazi i plastična, staklena i papirna ambalaža od toksičnih herbicida i pesticida, sa njihovim ostacima. Iako se po nalogu inspekcija otklanjaju takve deponije, stanovništvo otvara nove, sa istom vrstom otpada.

Određene štetne, pa i opasne materije, mogu da spiranjem s tih deponija dospiju u jezero.

Ukupne godišnje količine takvog otpada nisu poznate i vrlo se teško mogu procijeniti-navodi se u studiji.

Svaki stanovnik Crne Gore godišnje proizvode 400-440 kg kućnog otpada

Da bi se protiv nekoga ili nečega uspješno borili, trebalo bi mu pored ostalog znati i gabarite: u ovoj priči, ta borba liči na katu u karateu-duel sa nevidljivom protivnikom, jer egzaktnih staističkih podataka o količini plastičnog otpada koji ugrožava areal jezera nema.

U sklopu istraživanja za ovu priču, obratili smo se i Agenciji za zaštitu životne sredine, gdje smo dobili odgovor da ovakva tematika još uvijek nije dobila svoj institucionalni sveobuhvatni osvrt.

Ukazujući na problem komunalnog otpada, u svijetlu svojih programskih aktivnosti, NVO Zero Waste Montenegro skida dio vela sa ove nepoznanice.

-Prema ekstrapolaciji zvaničnih podataka koje je dostavilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma, godišnje se proizvede oko 160.000 tona otpada, odnosno oko 250 kg po osobi godišnje (podaci iz 2017.). Međutim, ti podaci obično ne uključuju otpad koji je nezakonito bačen-navodi se na veb-sajtu Zero Waste Montenegro.

-Prema MONSTAT-u, u 2013. godini bilo je oko 230.000 tona komunalnog otpada koji je generisan u Crnoj Gori (tako je generisano 370 kg po osobi) – i oko 145.000 tona biorazgradivog otpada.

-Prema EuroStat-u, u 2013. u Crnoj Gori je generisano 508 kg otpada po osobi, od čega je tretirano 451 kg. Kao prosjek postojećih podataka, mogli bismo procijeniti proizvodnju kućnog otpada po stanovniku u Crnoj Gori na 400-440 kg (podaci iz 2013.).
Za poređenje, prema podacima EuroStata, svaka osoba u EU je 2014. proizvela 475 kg komunalnog otpada (i 483 kg komunalnog otpada u 2016. godini)-ističu iz Zero Waste Montenegro.

Tranzitna ruta za otpad do mora

Dok još uvijek nema zvaničnih podataka o tome koliko plastičnog otpada dospije u basen Skadarskog jezera, poznato je koliko otpada iz Crne Gore okonča u Jadranskom moru.
U studiji objavljenoj u časopisu Marine Pollution Bulletin, Jadransko more je svrstano u tri najzagađenija u Evropi, odmah iza sjeveroistočnog Sredozemlja i Keltskog mora, uz navođenje da otpad stiže od oko četiri miliona ljudi koji žive uz jadransku obalu, “a taj se broj tokom turističke sezone poveća gotovo šest puta”.

U ovom “morskom” dijelu priče o plastičnom otpadu, vlasnici smo neslavnog rekorda-najviše otpada po glavi stanovnika koji završi u Mediteranu dolazi iz Crne Gore, odnosno osam kilograma godišnje, ukazuju podaci Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).

Pri tome, nema sumnje, Skadarsko jezero je “prolazna stanica” dobrom dijelu tog otpada.

Njemačkom turisti ne promiče otpad u nacionalnom parku

Turistički radnici sve češće i glasnije skreću pažnju na problem zagađenja Skadarskog jezera, i to prvenstveno plastikom. Sve su češći prizori plastišnog otpada koji pluta površinom jezera, što daje ružnu sliku mnogobrojnim posjetiocima ovog nacionalnog parka.

Poznati turistički radnik sa Utjehe i istaknuti ekološki aktivista Mišael Bader, ima klijentelu koja isključivo dolazi iz Njemačke, i iz drugih zemalja njemačkog govornog područja, a koja u odnosu na ostale sezonske goste Crne Gore ima drugačije modele ponašanja i doživljaja odmora.

Svakom njegovom gostu Skadarsko jezero je nezaobilazna destinacija. Kako kaže Mišael, njemačkom turisti jezero je mjesto nesvakidašnje prirodne ljepote i mira.

-Takvom imidžu idealne destinacije za bijeg od buke i betona u nedirnutu prirodu velika smetnja je otpad, i na jezeru i oko njega. Situacija sa plastičnim otpadom na Skadarskom jezeru je veoma loša, posebno poslije kiše. U Vranjini u “džepovima” pri obali se sve kupi, bude ogromna količina plastike-ističe Bader.

Kako kaže, nije mnogo bolja situacija ni tokom ljeta, uvijek se vidi neka flašica ili kesa, “sve to na vodi”.

-Moji gosti to ne shvataju, kažu da nije normalno da se plastika baca u nacionalne parkove, to je za goste iz Zapadne Evrope nenormalno. Pitaju me-zašto, nemam odgovor, samo kažem “to donosi voda poslije kiše”-priča Mišael.

On nema dilemu-cjelokupna slika se može i mora poboljšati, to nisu sitnice jer ih ima na svakom koraku, “brojne su divlje deponije, na svakom vidikovcu”.

Bader inače i u svojim apartmanima animira turiste da poštuju crnogorsku prirodu i da što manje koriste plastiku: daje im cegere ZeroWaste Montenegro.

Najopasniji neprijatelj biodiverziteta-nevidljiv

U razgovorima sa ekolozima, te u istraživanju dostupnih podataka i studija na temu plastičnog otpada i njegovog uticaja na jezerski živi svijet, iz drugog plana je iskrsnuo mnogo opasniji neprijatelj biodiverziteta Skadarskog jezera od plastičnih boca i kesa, tim prije jer je nevidljiv: mikroplastika.

Prema jednoj od definicija, mikroplastika predstavlja čvrste čestice plastike nerastvorive u vodi, obima od pet milimetara ili manje, koje nisu biorazgradive.

Koliko god ove dimenzije djelovale bezopasne, rezultati istraživanja Svjetske fondacije za prirodu (WWF-World Wide Fund for Nature) ukazuju da se u ljudski organizam nedjeljno u prosjeku unosi približno pet grama plastike, što je ekvivalentna težina kreditne kartice!

Ova procjena količine plastike koju ljudi konzumiraju iz prirode pripremljena je u junu 2019. na osnovu studije koju je za WWF priredio australijski Univerzitet Njukasl.

To je, navodi WWF na svom zvaničnom sajtu www.panda.org , bila prva globalna analiza o unosu mikroplastike u ljudski organizam, koja je kombinovala podatke i rezultate iz preko 50 istraživanja.

Prema rezultatima finalne analize, ljudi svake nedjelje konzumiraju oko 2000 sitnih komada plastike, što je otprilike 21 gram mjesečno, odnosno, nešto više od 250 grama godišnje! U cijelom svijetu, najviše se mikroplastike proguta upravo putem vode, one u bocama i iz slavine.

-Ovi rezultati su važan korak ka razumijevanju uticaja zagađenja plastikom na ljude, a takođe potvrđuju hitnost rješavanja problema plastičnog otpada-objavili su sa Univerziteta Njukasl.

U komentaru ovih rezultata, generalni direktor WWF Marko Lambertini bio je još direktniji:

-Ova otkrića moraju probuditi Vlade i pozvati ih da energično djeluju. Ne samo da plastika zagađuje naše okeane i vodene puteve i ubija morski život, već je sada u svima nama i ne možemo pobjeći od nje. Globalna akcija je hitna!-.

Mikroplastika prodire u lanac ishrane

Ihtiolog koji se bavi izučavanjem ihtiofaune Skadarskog jezera prof. dr Danilo Mrdak, državni sekretar za ekologiju u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, ukazuje na činjenicu da u Crnoj Gori još uvijek nisu rađena istraživanja količine mikroplastike u jezerskim vrstama riba koje se redovno konzumiraju, pa se ne može znati šta naši građani unose u sebe prilikom konzumacije ribe iz jezera.

Prof. dr Mrdak, napominje da su takva istraživanja do sada rađena samo za morsku ribu, akcentujući da je riječ o aktivnoj problematici na Mediteranu, jer “mikroplatika prodire u lanac ishrane, i u ribe i u školjke”.

-Za slatokovodne ribe to još nije rađeno, tako da se ne može govoriti napamet. Postoji vjerovatnoća da i ovdje dolazi do sličnih procesa, jer je ogromna količina plastičnih boca koje se slivaju u jezero-napominje naš sagovornik.

Državni sekretar za ekologiju ukazuje da se naš dosadašnji način upravljanja otpadom, i onim plastičnim, nije pokazao kao efikasan, te da je to jedan od gorućih komunalnih problema.

-Zbog toga nam je visoko na agendi prioriteta, time ćemo se ubuduće sigurno baviti. Predstoji izrada novog plana upravljanja otpadom-stari je istekao, i kroz taj plan ćemo probati da definišemo mnogo bolju politiku na ovom planu.

U principu, ići će se prema sakupljanju i reciklaži plastike, jer je to neki sistem koji je svugdje prepoznat kao najbolji, tako da nećemo izmišljati toplu vodu. Na Vladi je potom da se te planske politike primijene u praksi, i da krenemo da se oslobađamo od svih vrsta plastičnih otpada-dodao je prof. dr Mrdak.

Prema podacima UN SCP /RAC, u Crnoj Gori se reciklira svega jedan odsto plastičnog otpada.

Plastika po jezerskom „tepihu“

Ni mještani Crmnice, pogotovo oni koji žive od turizma, ne okreću glavu od problema. Neki od njih, poput Jelene Dabanović iz Virpazara, svakodnevno daju lični doprinos borbi protiv plastičnog otpada na jezeru.

Njeni prijatelji kažu da nema dana kada turistički brod „Milica“ ove porodice isplovi na jezero, a da se ne vrati nazad na vez makar sa jednom kesom punom plastičnog otpada.
Dabanovići su u turističkom biznisu na jezeru 11 godina. Jelena kaže da je prvih godina stanje na jezeru sa ovim otpadom bilo „strašno“.

-Za mene najljepši djelovi jezera- kanal kod Lesendra, kanal u Virpazaru, delta Morače-bili su toliko zagađeni i prljavi da smo ih u vožnji turista brodom morali izbjegavati. U dijelu ušća Morače su kasaronji, vodeni orasi, lokvanji, koji su kao tepih na površini jezera.

Sve je to zeleno, ptice hodaju po tom „tepihu“ i jedu ga, a ta plastika se zaglavi u travi i kasaronjima, to je bilo užasno gledati-nastavlja Dabanović.

U sezoni, kaže, plastičnim flašama, ali i velikim otpadom, mogao bi da se napuni čamac svaki dan, pogotovo u pojasu od virpazarskog kanala do ušća Morače. Najveći problemi su u proljeće i na jesen, poslije kiša, naročito period maj-jun, „tad je i za ptice zbog migracije ova plastika veliki problem“.

-Ljeti imamo jednu dobru stvar, priroda sakrije to smeće jer sve ozeleni, nabuja, i tako se to smeće sakrije. Eto, jedino nas priroda tu pokriva i štiti-kaže u šali Jelena.

Vremenom, situacija na terenu je počela da se mijenja nabolje. Mještani i NVO aktivisti su počeli da prave akcije čišćenja “ uglavnom svakog proljeća“. Crmničani ako ne mogu sami, pošalju svoju djecu da čiste, spreme hranu za akcijaše, ustupe im plovila.

Jelenu naročito raduje svijest crnogorske omladine koja na Virpazaru mahom rentira kajake. Kaže, ne sjeća se da ne dođu kajakom a da ne donesu po neku plastičnu bocu koju su vidjeli tokom veslanja.

-Omladina ima svijesti da pomogne, mlade generacije dišu i misle ekološki, mnogo su edukovanije i manje prljaju jezero-kaže Jelena.
Zajedno sa istomišljenicama, „mahom žene sa svih strana koje su došle da žive u Crnoj Gori“, osnovala je organizaciju „Očisti me“. Pored Crmničana, tu su i državljani Francuske, Velike Britanije, Novog Zelanda, „Aleks iz Rvaša, Nikšićanka Aleksandra Lazarević“…

Mrtvi kormorani nisu rijetka slika

Posmatranje ptica (Birdwatching) sve je zastupljenije na Skadarskom jezeru. „Birdvočeri“ dolaze najviše u proljeće zbog ptica.

-I oni vide tada najviše smeća. I stide se oni zbog nas, a mi se stidimo i zbog njih i zbog nas. Treba stranci da nam dođu i da nam kažu koliko je naš eko sistem ugrožen -ukazuje Jelena.
Ona ističe da je ovaj otpad veliki problem ne samo za ljude, već i za ptice.

-Kad god izađem na jezero, desi se da vidim mrtvu pticu, i uvijek pomislim da je progutala plastiku i tako se ugušila, toliko je jezero zagađeno plastikom. Uglavnom su to kormorani, oni su baš proždrljivi -kaže Dabanović.

Na sajtu https://www.worldmigratorybirdday.org opisano je kako na ptice može negativno uticati plastika, koje se godišnje u svijetu proizvede preko 300 miliona tona.

Na sajtu se navodi da su mrtve ptice čiji su stomaci ispunjeni plastikom „vidljive posljedice zagađenja svjetskih rijeka, jezera, mora i okeana odbačenom plastikom“.

Plutajući na površini i prekriveni algama, komadi plastike se pticama mogu pričiniti kao „živi plijen“ koji donose u gnijezda svojim ptićima, čiji su nerazvijeni unutrašnji organi još izloženiji povredama od parčadi plastike.

-Učestala konzumacija plastike pticama izaziva hroničan osjećaj gladi. od koje na kraju i umiru, iako su im stomaci puni. Posebnu opasnost pticama predstavljaju toksični elementi u plastici-navodi se na ovom sajtu.

Strancima problem vidljiviji i u praksi

Radovan Pobor, turistički radnik iz Virpazara, problem sagledava „sa kopna“ jer su njegovi gosti „hajkeri“, ljudi koji pješke obilaze region Skadarskog jezera.

-I mi koji živimo na jezeru i posjetioci svjedoci smo da je područje oko jezera opreterećeno i zagađeno vidljivim kabastim otpadom, a plastični otpad je u kanalima, u Morači i na samoj otvorenoj površini jezera.

Ne mogu reći da nijesam vidio da čiste, ali, to su rijetki momenti, kad samoinicijativno uzmu da neki dio plovnog puta ili otvorene površine za neko vrijeme oslobode kabastog otpada-priča Pobor.

On je redovni učesnik svih akcija čišćenja. Ukazuje da se više odazivaju stranci koji žive i rade u Crnoj Gori, nevladini aktivisti i volonteri sa strane i članovi diplomatskog kora, od samih mještana.

Kaže, to je zanimljiv fenomen-da strancima više smeta ovo smeće nego nama.

Pobor tvrdi da Morača ne unosi u jezero otpad iz Podgorice, već više iz prigradskih sredina gdje je komunalna infrastruktura za odlaganje otpada „veoma siromašna“.

-Veliki su problem i komunalna preduzeća koja su u nekim oblastima manje ažurna. Takođe, problem je i restoranski otpad na Virpazaru, posebno razgradivi, u sezoni se vrlo brzo osjeti u vazduhu -kaže Radovan.

Praznu plastičnu bocu u ranac, ne u vodu

Svi ovi naučni pokazatelji i navodi naših sagovornika, putokaz su ka otklanjanju konkretne plastične prijetnje Skadarskom jezeru. Da bi ovaj nacionalni park i živi svijet u njemu, kao istinski dragulj prirode u Jugoistočnoj Evropi, sačuvali i za naredne generacije, treba da se pokrenu i Država i građani.

Što se tiče Vlade, mapa akcija je manje-više jasna. Neophodno je sprovesti namjensko istraživanje količine plastičnog otpada u Crnoj Gori i izradu politike upravljanja ovom vrstom otpada, pojačati rad komunalnih preduzeća u kontaktnoj zoni Nacionalnog parka svih opština koje izlaze na jezero, takođe i permanentno sankcionisati sve one koji se oglušuju o propise odlaganja otpada u jezerskom pojasu.

Građani deklarisane ekološke države, za početak, treba da spoznaju da prazna plastična boca nije teška. Ne samo zbog toga, nakon ispijanja njenog sadržaja tokom boravka u ovom nacionalnom parku, mjesto te plastične boce je u rancu ili kesi iz koje će kasnije biti odložena u posudu za otpad, nikako u jezerskoj vodi.

Ni manjeg truda Čovjeka, ni veće zahvalnosti Prirode!

Dobijajte najnovije vijesti na mail

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Dobijajte najnovije vijesti na mail

Copyright � 2019. Portal Press � Zabranjeno korišćenje bilo kog sadržaja ili slika bez pisane dozvole

Connect
Dobijajte najnovije vijesti na mail