Sjutra se obilježavaju 44 godine od katastrofalnog zemljotresa koji je bio jačine 7 stepeni Rihterove skale, i koji je u Crnoj Gori odnio 101 ljudski život. Više od 80.000 ljudi ostalo je bez kuća.
Epicentar potresa bio je u Jadranskom moru, 15. aprila u 7 časova i 19 minuta, između Ulcinja i Bara, na udaljenosti 15 kilometara od obale, a pomahnitala stihija prirode progutala je i djelove barske opštine.
Prva reportaža koja je obišla svijet nakon zemljotresa u Crnoj Gori glasila je : “Ka crnogorskom primorju od jutros je prohodno jedino nebo”, a izgovorio je novinar televizije Crne Gore.
Velike štete su bile na putnoj mreži, oštećeno je oko 350 km magistralnih i 200 km regionalnih puteva. Jedna od specifičnih manifestacija oštećenja tla izazvana zemljotresom bile su pojave likvifakcije (tečenja tla), klizišta i odroni. Najviše je stradala barska luka, porušena je zgrada pravosudnih organa, bolnica, škole, hotel „Agava”, spomenici kulture i infrastruktura. Obala je razrušena u dužini od 1.200 metara.
Aprilski zemljotres 1979. će se pamtiti i po požrtvovanosti i solidarnosti našeg naroda, koji je tada više nego ikad ranije pokazao da je jači od svake nevolje.
Ljudi su jednostavno bili jači od prirode. Doduše organizovanog spasavanja nije bilo u onim prvim momentima. Nije ga ni moglo biti jer su bili ugroženi životi ljudi, a planovi zaštite od elementarnih nepogoda, kojima smo poklanjali veliku pažnju nedostupni.
Pitanje je i koliko bi bili upotrebljivi jer su polazili od toga da će zemljotres zahvatiti samo područje jedne, eventualno dvije opštine, a da će im pomoć i saradnju pružiti ostale. Nažalost, u aprilskom zemljotresu zahvaćeno je osam opština i, bila je isključena efikasna i organizovana međusobna saradnja. Međutim, brzo je djelovao Republički štab civilne zaštite ali i strukture u opštinama.
Ondašnji predsjednik Opštine Bar, Blažo Orlandić napisao je tim povodom 2010. godine knjigu „Kad zemlja podrhtava”, podsjetivši na aprilsko jutro 1979. godine kada je „pomahnitala stihija prirode gotovo progutala naše primorjeˮ.
– Oslobođena energija iz zemljine utrobe katastrofalnih razmjera tog je jutra izazvala vrisak, plač i suze, a mnoge zavila u crno. Rušila su se i materijalna dobra, ali nije ubijena odlučnost naroda da obnavlja porušeno i gradi nove objekte za bolji i ljepši život – podsjetio je u svojoj knjizi Blažo Orlandić.
Generalni direktor Direktorata za ekologiju i klimatske promjene u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Kemal Grbović kazao je da je taj zemljotres vječita opomena.
– Ova tužna sjećanja na izgubljene ljudske živote i enormnu materijalnu štetu vječita su opomena na sve što dolazi, pa je ovo ujedno dobra prilika da svi zajedno, kao društvo, poznavanjem pravila i stvaranjem što boljih preventivnih mjera, utičemo na smanjenje potencijalnih šteta od katastrofa kakav je zemljotres. Od razornog zemljotresa pa do danas radilo se na svim instancama, ali moramo još više i snažnije, koordinisanije, sistematičnije – poručio je Grbović.
Podsjetio je da je jedno od osnovnih načela propisanih Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata da se proces planiranja i izgradnje zasniva na načelu smanjenja seizmičkog rizika, u skladu sa kojim se preduzimaju mjere u planiranju i izgradnji za ublažavanje posledica zemljotresa.
– Moramo imati i u vidu da u urbanim zonama Crne Gore živi 63,23 odsto ukupnog stanovništva, dok u ruralnim područjima živi 36,77 odsto stanovništva, i da je najveća koncentracija stanovništva u Podgorici i primorskim opštinama, na područjima sa visokim seizmičkim rizikom – istakao je Grbović.
Kada govorimo o uzrocima zemljotresa, čovjek može svojim ponašanjem i navikama dosta da uradi da bi unaprijedio sistem zaštite od zemljotresa, prije svega kroz prostorno planiranje i propisanu izgradnju objekata.
Dobra građevinska praksa i sprovođenje propisa veoma su bitni, pa se u državama u kojima su zemljotresi česta prirodna pojava, a koje poštuju zakonitosti koje nameće seizmičko inženjerstvo, sa takvom prirodnom pojavom potpuno normalno živi i funkcioniše.
Na tlu Crne Gore zabilježeni su snažni zemljotresi 1667, 1853, 1905, 1923, 1931. godine, ali je aprilski iz 1979. godine bio jedan od jačih, čija je magnituda u ognjištu bila sedam stepeni Rihterove skale. Neki seizmolozi svrstavaju zemljotres iz 1979. godine u red sa zemljotresom iz 361. godine, kada su potonula neka naselja u ovom dijelu Jadrana.
Obnova je trajala deset godina. Sve republike tadašnje Jugoslavije su solidarno učestvovale u obnovi. Donijet je i Zakon o obnovi Crnogorskog primorja u Saveznoj skupštini.
(Izvor:Agencije)
